Muzika devedesetih je nešto što je zaista ostavilo neizbrisiv trag na generacije koje su tada odrastale. Možda je razlog u tome što su to bila krizna i teška vremena — bez interneta, bez YouTube-a ili Spotify-a na samo jedan klik. Ako si želeo da čuješ omiljenu pesmu, morao si da se snađeš: da pozajmiš kasetu od prijatelja, da presnimavaš trake, ili da s nestrpljenjem čekaš omiljeni hit na radiju, moleći Boga da voditelj ne priča baš u tom trenutku dok snimaš pesmu koju toliko voliš. Danas je dovoljno samo otvoriti aplikaciju i odabrati pesmu, a muzika je na dohvat ruke.
U takvim okolnostima, muzika je bila više od običnog zabavnog sadržaja — bila je uteha, bekstvo, prijatelj u svim onim trenucima kada je svakodnevica bila teža nego što bi trebalo da bude za jedno dete ili tinejdžera. Verovatno baš zbog toga, muzika devedesetih nosi posebnu emociju, neku vrstu topline i nade koja je ljudima bila potrebna. Svaka pesma iz tog perioda danas budi sećanja, slike iz detinjstva i mladosti, mirise, lica i događaje koje vreme nikada ne može potpuno izbrisati.
Posebno ostaje u sećanju ono zajedničko druženje po kućama, kada nismo imali novca za izlaske i skupa mesta, pa smo se okupljali uz muziku. Nije nam trebalo mnogo — dobra kaseta, stari kasetofon, nekoliko prijatelja i srce puno radosti. Sati su prolazili u slušanju omiljenih pesama, smehu, razgovorima i pevanju u glas. Svi smo znali stihove napamet, bez greške, kao da su deo nas samih. Takva okupljanja danas nosimo kao jedno od najtoplijih i najlepših sećanja iz tog vremena.
Volela bih da današnja omladina makar ponekad iskusi takvu vrstu druženja — da se okupe, ostave telefone po strani, puste muziku i jednostavno budu zajedno, bez pompe i žurbe. Verujem da bi otkrili koliko je to dragoceno i koliko prava bliskost i iskreno prijateljstvo znači.
Koliko je muzika devedesetih bila snažna i autentična, pokazuje i to što je i danas, decenijama kasnije, živa. Poznajem mnogo mladih rođenih posle 2000-te godine, koji ne samo da su čuli, već i rado slušaju pesme kao što su “Idemo na Mars”, “Oči boje duge”, “Samo u snu”, “Dvesta na sat” i mnoge druge. U tim pesmama pronalaze ono isto što smo i mi tada — iskrenu emociju, jednostavnost koja dira pravo u srce i melodije koje ostaju zauvek.
Muzika devedesetih nije bila samo zvuk — bila je način života, lek za dušu i zajednička nit koja nas je povezivala. I danas, kada čujemo prve taktove nekih od tih pesama, srce nam na tren preskoči, a osmeh nam se nesvesno pojavi na licu, vraćajući nas u neka jednostavnija i iskrenija vremena.
Kako vi doživljavate muziku devedesetih? Da li je na vas ostavila neki poseban trag? Koja vam pesma iz tog perioda budi najlepša sećanja? Da li mislite da se muzika tih vremena još uvek može čuti, i gde je danas popularna? Podelite svoje mišljenje u komentarima i napišite koja vas pesma podseća na devedesete!
Šaptač.SV
Draga moja svaka tvoja riječ budi nešto u ljudskoj psihi . Muzika koja je nudila strast budi i danas tu strast u meni,za mene prošla muzika, muzika 50,60,70,80,90, je nešto neusporedivo prema ovoj danas. Možda zato što smo tada bili više povezani a danas više otuđeni jedni od drugih,danas su mobiteli u igri pa ljudi umjesto da komuniciraju kada se druže oni tandrču po mobitelu niti su prisutni u zajedničkom razgovoru. Došlo je vrijeme kada se svijet mjenja i shvaća prioritete. Draga moja svaka riječ ti je na mjestu .
Iskrena,živa,puna ljubavi i emocija. Nastavi dalje tako. Neke su ti pjesme vesele i razigrane,neke nostalgične ,a u biti sve su iskrene i autentične.
Nemoj stati idi dalje izrazi svoju autentičnost jer to si ti ili imaš to u sebi ili nemaš,iskoristi svoj talenat i idi slobodno dalje,piši,piši pretoči svoju dušu u riječi, uživaj u svakom trenutku pisanja jer to se osjeća,a onaj koji čita liječi mu dušu kao da za njega pišeš,za čitaoca.
Draga moja svaka čast Respekt nastavi tako dalje
S velikim poštovanjem Nanda
Draga Nando, tvoj komentar me je zaista duboko dirnuo i ispunio zahvalnošću. Hvala ti što prepoznaješ iskrenost i emociju u mojim rečima, i što me podstičeš da nastavim putem kojim idem. Tvoje reči su prava inspiracija i podsetnik koliko je važno biti veran sebi i izražavati svoju autentičnost.
Baš kao što si rekla, pisanje je za mene i uživanje i lek za dušu, i baš zato mi je dragoceno znati da to neko i oseća i ceni. Tvoja podrška znači više nego što mogu da kažem i daje mi snagu da nastavim da stvaram.
Hvala ti od srca na velikom poštovanju i motivaciji. Nastavi i ti da širiš svetlost i dobrotu, baš kao što to sada činiš za mene.